| Restriktivne mjere (sankcije) UN, OEBS, EU | |||
|
|
||
Restriktivne mjereDefinicija restriktivnih mjera Ne postoji uniformna definicija restirktivnih mjera. U principu, restriktivne mjere i/ili sankcije predstavljaju mjere pomoću kojih međunarodna zajednica pokušava da postigne da određene države i/ili entiteti koji predstavljaju prijetnju međunarodnom miru i bezbjednosti promjene način svog ponašanja bez upotrebe sile. Prema Povelji Ujedinjenih nacija (glava VII član 41) Savjet bezbjednosti UN je odgovoran za usvajanje rezolucija čije mjere su obavezujuće za sve članice UN, a koje imaju za cilj održavanja i uspostavljanje mira i bezbjednosti. Sa druge strane Evropska unija samostalno usvaja restriktivne mjere u skladu sa različitim ciljevima sopstevene spoljne i bezbjednosne politike, politikom zaštite ljudskih prava, vladavine prava i demokratskih principa. Uvođenje restriktivnih mjera regulisano članom 215 Ugovora o funkcionisanju Evropske unije (enumeracija prema izmjenama i dopunama uvedenim Ugovorom iz Lisabona). U skladu sa ciljevima svoje Zajedničke spoljne i bezbjednosne politike Savjet EU može, kvalifikovanom većinom, na osnovu zajedničkog predloga Visokog predstavnika za ZSBP i Komisije, usvojiti restriktivne mjere u odnosu na države, fizička i pravna lica i grupe, odnosno nedržavne aktere. Ciljevi restriktivnih mjera Tri su kategorije ciljeva koji se žele postići uvođenjem restriktivnih mjera:
-Prema subjektu koji ih uvodi Prema subjektu koji ih uvodi najvažnije i najpoznatije su multilateralne sankcije Ujedinjenih nacija, koje usvaja Savjet bezbjednosti UN na osnovu člana 41. Povelje. Za Crnu Goru od značaju je još jedna kategorija multilateralnih restriktivnih mjera, a to su restriktivne mjere Evropske unije. Unilateralne restriktivne mjere države uvode u skladu sa sopstvenim spoljno-političkim prioritetima. Takođe, treba napomenuti da svaki od multilateralnih režima restriktivnih mjera dozvoljava državama da u konkretnom slučaju primjene strožije sankcije od onih koje su sadržane u rezolucijama i odlukama multilateralnih režima. - Prema stepenu obaveznosti Savjet bezbjednosti UN može pozvati države članice da prekinu trgovinu određenom vrstom robe sa državama, entitetima i/ili pojedincima koji ugrožavaju međunarodni mir i bezbjednost (tzv. dobrovoljni embargo „Calls upon all States“). Savjet, takođe, može usvojiti rezoluciju koja je obavezujuća u odnosu na sve članice Ujedinjenih nacija („decides that all States shall prohibit the sale or supply...“). - Prema subjektima u odnosu na koje se uvode Subjekti u odnosu na koje mogu biti uvedene sankcije su:
Lica u odnosu na koja se uvode sankcije su navedena u listama koje predstavljaju sastavni dio pravnih instrumenata kojima se usvajaju restriktivne mjere. - Prema obimu Embargo Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija može biti:
Potrebno je istaći da opseg sankcija može u određenim slučajevima biti modifikovan, u smislu uvoza/izvoza za humanitarne potrebe ili prometa povezanog sa nabavkama za potrebe mirovnih misija. - Prema prirodi Član 41 Povelje Ujedinjenih nacija propisuje da: Obim restriktivnih mjera može da se kreće od sveobuhvatnih ekonomskih i trgovačkih sankcija koje kao svoju metu imaju političke i vojne elite, zabrane trgovine oružjem, zabrane putovanja, finansijskih restriktivnih mjera i zamrzavanja sredstava, do zabrane uvoza tačno određenih dobara kao što su na primjer dijamanti. Najšire prihvaćena klasifikacija restriktivnih mjera prema njihovoj prirodi jeste sljedeća:
Dvije su procedure za okončanje UN embarga:
Sa namjerom da se precizno definišu procedure za ažuriranje lista pojedinaca i entiteta prema kojima se sprovode snakcije (stavljanje i skidanje sa lista), kao i procedura za odobravanje izuzetaka u humanitarne svrhe, Savjet bezbjednosti je na osnovu rezolucije 1730 (2006) uspostavio Kontakt organ za prijem zahtjeva za izuzimanje sa liste ( focal point to receive de-listing requests ).
Restriktivne mjere koje sprovodi Crna GoraPolazeći od člana 9 Ustava Crne Gore prema kome su potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka, kao i činjenice da Povelja UN, s obzirom da je Crna Gora članica UN, predstavlja međunarodni sporazum koji je Crna Gora prihvatila (Odluka o proglašenju nezavisnosti RCG, Sl. list RCGbr. 36/06; Povelja Ujedinjenih nacija objevljena u Sl. list DFJ 69/45), Crna Gora je obavezna sprovoditi mjere koje su usvojene na osnovu Glave VII Povelje UN. U Crnoj Gori u primjeni međunarodnih restriktivnih mjera prema trećim zemljama, organi državne uprave postupaju prema odredbama sljedećih zakona:
U skladu sa Nacionalnim programom za integraciju Crne Gore u Evropsku uniju, donošenje zakona kojim će se urediti primjena i sprovođenje restriktivnih mjera, nadležnost pojedinih državnih organa, kao i način vođenja evidencije o fizičkim i pravnim licima protiv kojih su uvedene međunarodne restriktivne mjere i stvaranje pravnog okvira za donošenje unilateralnih restriktivnih mjera planirano je krajem 2011. godine. Administrativni okvir za sprovođenje gore pomenutih zakona i povezanih podzakonski akata čine:
U odnosu na kategoriju specifičnih ekonomskih sankcija - embargo na naoružanje, vojnu opremu i robu dvostruke namjene, u skladu sa članom 31. Zakona o spoljnoj trgovini naoružanjem, vojnom opremom i robom dvostruke namjene, Ministarstvo inostranih poslova je obavezno da ažurira i objavljuje Listu država pod embargom Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju i Evropske unije. Embargo na naoružanje, vojnu opremu i robu dvostruke namjene - Vrste roba i usluga koje mogu biti pod embargoom Obim pojmova naoružanja, vojne opreme i usluga koje su predmet sankcija UN varira od slučaja do slučaja. U poslednje vrijeme ovaj problem se pokušava prevazići sa listama koje specifikuju robu čija je trgovina zabranjena ili ograničena. Tako na primjer u slučaju embargao na Sjevernu Koreju i Iran eksplicitno je identifikovana oprema za koju je uvedena zabrana prometa. Rezolucija SB UN 1718 (2006) u odnosu na Sjevernu Koreju zabranjuje trgovinu naoružanjem koje je na listama UN Registra konvencionalnog oružja (UNROCA) kao i onih koji su na listama dokumenta S/2006/814 i S/2006/815. Rezolucija SB UN 1737 (2006) kojom se uvode sankcije u odnosu na Iran, takođe, zabranjuje transfer dobara sa liste sadržane u dokumentima S/2006/814 i S/2006/815. Savjet bezbjednosti najčešće uvodi embargo na trgovinu sljedećim kategorijama naoružanja i roba koje mogu imati krajnju vojnu namjenu:
- Kriterijumi za odobravanje spoljne trgovine robom koja može biti predmet embarga na naoružanje, vojnu opremu i robu dvostruke namjene Zakon o spoljnoj trgovini naoružanjem, vojnom opremom i robom dvostruke namjene (Sl. list RCG, br. 80/08, odnosi se i na brokerske aktivnosti, nematerijalne transfere tehnologija, tehničku pomoć i na robe koje potpadaju pod tzv. sveobuhvatnu klauzulu) izričito predviđa da su nadležna ministarstva prilikom davanja saglasnosti za obavljanje izvoza kontrolisanom robom, odnosno donošenja odluke o izdavanju dozvole za konkretan spoljnotrgovinski posao, dužna poštovati, između ostalog, međunarodne obaveze Crne Gore, naročito sankcije koje je usvojio Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija, međunarodne sporazume o neširenju naoružanja za masovno uništenje, kao i druge međunarodne obaveze. Nadležni organi su, takođe, dužni da, prilikom procjene kriterijuma za davanje saglasnosti, odnosno izdavanje dozvole, posebno cijene: međunarodne obaveze Crne Gore i njene obaveze da sprovodi embargo na naoružanje Ujedinjenih nacija, Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju i Evropske unije; međunarodne obaveze Crne Gore u skladu sa Ugovorom o neširenju nuklearnog oružja, Konvencijom o biološkom i toksikološkom oružju i Konvencijom o hemijskom oružju; obaveze Crne Gore da ne izvozi bilo koju vrstu protivpješadijskih mina. Crna Gora se pridružila primjeni Zajedničke poziciji Savjeta EU 2008/944/CFSP koja se odnosi na spoljnu trgovinu naoružanjem i vojnom opremom. Režim kontrole trgovine oružjem, poznat kao Kodeks ponašanja EU (Code of Conduct on Arms Export) usvojen je 1998. godine. U decembru 2008. godine Kodeks je dobio formu akta drugog stuba Evropske unije. Naime, principi sadržani u Kodeksu, koji su do tada predstavljali političku obavezu, unijeti su u Zajedničku poziciju 2008/944/CFSP Savjeta. Zajednička pozicija 2008/944/CFSP je uvela i nove odredbe koje se odnose na pojačanu kontrolu brokerskih aktivnosti i nematerijalne prenose tehnologije. Lista multilateralnih restriktivnih mjeraPreuzmite listu multilateralnih restriktivnih mjera (PDF dokument)
Korisne internet adrese:Spisak restriktivnih mjera koje je usvojila Evropska unija dostupan je na sljedećoj internet adresi: Internet adresa komiteta za sankcije Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija Internet adresa namjenjen privrednim subjektima koji posluju u Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjevernoj Irskoj: Internet sdresa Foreign Commonwealth Office – sankcije klasifikovane po državama: |
Restriktiv. mjere UN, OEBS, EU
